Drito i tako to...

Nakon narodnjačkih, liberalnih, demokršćanskih, socijalnih i socijaldemokratskih te desetaka pravaških, seljačkih i umirovljeničkih stranaka, došla su vremena koja su iziskivala marketinški efektnije nazive političkih stranaka. Pa smo nominalno imali ili imamo stranke 'smjerova' - Desno, (Novu) Ljevicu, Centar i Demokratski centar. I to je nazivlje brzo gubilo naboj, ali se pritom stvorilo nekoliko onomastičkih rukavaca, neovisno o ideološkoj podlozi. U duhu postpolitičkoga, ideološko je u nazivima stranaka sve češće bivalo skriveno jer ga je bilo sve manje.

Ne čudi što je pritom važnijim postao estradni efekt, nego sam politički sadržaj.

Nesretni primjer AP-a

Možda je najnesretniji primjer toga bila Akcija za promjene, stranka osnovana uoči prošlih parlamentarnih izbora, a potom zagonetno nestala. Iza njenog neupadljivog naziva stajala je puno upadljivija kratica - AP koja je tada bila silno medijski forsirana zbog sms-ova u kojima su dvije ražalovane HDZ-ovke pod optužnicama i istragama u svojim prepiskama rabile te inicijale.

Naravno, aludiralo se na Andreja Plenkovića, a osnivačima spomenute stranke na čelu s tadašnjim šibensko-kninskim županom Markom Jelićem činilo se marketinški baš domišljato ići na izbore sa suparnikovim inicijalima na dresovima i svim negativnim teretom koji su nosili. Danas se za stranku AP i ne zna, iako sve to nije bilo davno, a Jelić se ostavio politike.

Efektni ORaH, Most, Živi zid...

Neki su, pak, nazivi stranaka bili dobro pogođeni. Recimo ORaH (Održivi razvoj Hrvatske) koji nije potrajao dugo. Ili Most kojemu i dan-danas mnoštvo krivo piše naziv velikim slovima, kao akronim, iako nije kratica. Ili Živi zid bombastično nastao na protudeložacijskom aktivizmu, a potom tiho nestao.

Nazivi tih stranaka efektno su sažimali njihovo bitno programsko i političko određenje. U slučaju jedinog preživjelog, Mosta, naziv je, doduše, izgubio smisao jer ono što je stranka prvotno pokušavala pod njim - izgraditi mostove među nezavisnim listama diljem Hrvatske, na koncu je urušeno prevelikim udešnjavanjem stranke. Ali, eto, naziv je ostao jer se etablirao.

HDSS, HDSD, HDRS, HRDS

U tri i pol desetljeća domaćeg višestranačja u Registru političkih stranaka bilo ih je više od 400. Malo ih je bilo dovitljivih naziva no zato je među njihovim kraticama vladao kaos. Tko je, recimo, u mogao između HDSS-a, HDSD-a, HDRS-a i HRDS-a razlikovati Hrvatsku demokratsku seljačku stranku, Hrvatsku demokratsku stranku Dalmacije, Hrvatsku demokratsku regionalnu stranku i Hrvatsku romsku demokratsku stranku?

Po dovitljivosti naziva nismo bili ni blizu susjednoj Srbiji gdje su svojedobno postojale Velika rokenrol partija, Narodna računarska stranka i Seljačka veterinarska stranka. Ili Češkoj gdje su uz već slavnu fiktivnu Stranku umjerenog napretka u granicama zakona Jaroslava Hašeka postojale ili postoje Europska stranka časne starosti, Piratska stranka i Glasujte za Desni blok. Naziv ove potonje ne zvuči neobično ako se ne na da je riječ o skraćenom nazivu stranke čiji puni naziv sadrži čak 200 riječi.

Neke su domaće stranke u posljednje vrijeme postajale uvozne političke franšize preuzimajući ili imitirajući izvorne nazive: Možemo iz Španjolske, Pravo i pravda iz Poljske ili DOMiNO koje se dijelom naziva naslanja na francusko Nacionalno okupljanje (Rassemblement National) Marine Le Pen.

Stranka to sam ja

Jedan od ne baš sretnih rukavaca u nazivlju ovdašnjih političkih stranka činile su one kojima su nadijevana imena i prezimena njihovih osnivača.

Kada se odmetnuo od SDP-a Milan Bandić je novoosnovanoj stranci dao svoje ime i prezime, ali suprotno tradiciji hrvatskog govora i pisma obrnuvši ga 'po mađarski' u prezime pa ime - Bandić Milan 365. Naravno, iz golog pragmatizma ne bi li na biračkim listićima bio bliže vrhu ili na samome vrhu, a time bliže oku i olovci birača na glasačkom mjestu. Stranka Ivana Pernara bila je egotrip, neminovna etapa u političkom nestanku brzo prokuženog političkog šarlatana nakon urušavanja matičnog mu Živog zida.

Vjerojatno je malo kome jasno zašto stranka Dalija Orešković i Ljudi s imenom i prezimenom (skraćeno: DOiSIP) čiji naziv asocira na arhaični rock bend uopće nosi taj naziv u kojemu ima više slova nego poznatih članova u stranci.

Prekrstitke stranke

Tako je i saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, osokoljena dobrim rezultatom na prošlim predsjedničkim izborima, a žureći na lokalne u Zagrebu osnovala stranku brže-bolje joj nadjenuvši rinfuzno ime: Marija Selak Raspudić - Nezavisna lista. Pa je u međuvremenu sabravši ambicije, preslagavši ciljeve i pi-arovske potrebe odlučila osnovati je nanovo i prekrstiti u nešto kraće i žešće. U Drito.

U četvrtak su održane krstitke (ili prekrstitke?) njenoj preimenovanoj stranci. Za tu potrebu osmišljen je i programatski slogan koji efektno odjekuje na džambo-plakatima: "Ni Pavelić ni Tito samo Drito".

Usput, valja kod tih koncepata gledati dalje i šire pa unaprijed uračunati razne, čak i loše scenarije te njihovu moguću javnu re-interpretaciju. U slučaju neke nedajbože korupcijske afere vezane uz mladu stranku, već se sama po sebi nudi etiketa "Drito mito" ili neka slična varijacija.

Mogu li voziti drito, a da ne skrenu?

Drito je kvalitetan amblem za stranku, koliko god se proteklih dana stvarali skandali i konflikti s organizatorima istoimenog trap festivala. To su bedastoće jer neće itko zabunom zamijeniti jedno s drugim pa umjesto na festival slušati Pekija i Hiljsona Mandelu odlutati na stranački skup slušati Raspudiće.

Drito je legitiman i dobar izbor naziva stranke… ako ste mladi, radikalni i namjeravate političkog protivnika 'tući' milanovićevski pravo u glavu.

Pitanje je kako čvrsto držati guvernal takve stranke i voziti drito uskim jednosmjernim koridorom između 'Pavelića' i 'Tita', a ne skrenuti u nekom trenu.